Muidža za Akta.ba objašnjava šta donose nova EU pravila o stranim investicijama

EU je u oktobru 2020. godine donijela nova pravila o direktnim stranim investicijama. Povod za donošenje Uredbe prema stavu Evropske Komisije je zapravo zabrinutost zbog ulagača iz trećih zemalja, usko povezanih s vladama zemalja iz kojih dolaze, a koji preuzimaju evropska preduzeća s ključnim tehnologijama zbog strateških razloga, te sumnja da ulagači iz EU-a često ne uživaju ista prava ulaganja u zemlji iz koje potječe ulaganje.
Uredba Evropskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za provjeru direktnih stranih ulaganja u EU ima za cilj da uspostavi okvir za države članice, a u nekim slučajevima i za EU Komisiju, za provjeru direktnih stranih ulaganja u Evropskoj uniji te državama članicama. Uredba pruža pravnu sigurnost za države članice koje imaju uspostavljen mehanizam za provjeru direktnih stranih ulaganja ili koje žele uspostaviti takav mehanizam, s obzirom na isključivu nadležnost Unije u području zajedničke trgovinske politike, koja obuhvaća i direktna strana ulaganja.
Razlike među državama članicama u provjeri direktnih stranih ulaganja
O kakvom pravnom okviru se radi pojasnio je Branimir Muidža, predsjednik Upravnog odbora Vijeća stranih investitora, generalni direktor Tvornice cementa Kakanj te direktor Heidelberg Cement grupacije za BiH i Hrvatsku.
“Dakle, radi se o pravnom okviru EU za uspostavljanje nacionalnih mehanizama koji državi omogućuje da nadzire ulaganja u kompanije/ sektore koji se smatraju strateški važnim i da im se usprotivi u određenim uslovima”, kazao je Muidža za Akta.ba.
Polovina članica EU već ima uspostavljene mehanizme za provjeru, dok preostale članice nemaju takve mehanizme.
“Upravo ova Uredba uređuje postojeće razlike među državama članicama u pogledu provjere direktnih stranih ulaganja, te omogućava članicama koje nemaju takve mehanizme da iste uspostave. Uredbom se ne zahtijeva od država članica da uspostave mehanizam za provjeru direktnih stranih ulaganja ili da ga primjenjuju. Njezin je cilj uspostaviti okvir za omogućavanje državama članicama koje već imaju mehanizam za provjeru ili ga žele uvesti te osigurati da svaki takav mehanizam za provjeru ispunjava određene osnovne zahtjeve, kao što su mogućnost pravne zaštite protiv odluka, nediskriminiranje između različitih trećih zemalja i transparentnost”, naglasio je predsjednik Vijeća stranih investitora u BiH.
Muidža smatra da primjena ove Uredbe neće imati značajan uticaj na investitore koji i sami insistiraju na pravnoj zaštiti i transparentnosti. Ipak, uspostavljena pravila bi mogla imati uticaj na multinacionalne, ali i domaće kompanije koje imaju ambicije ulagati na teritoriji EU i u sektore ili projekte koji su u interesu Unije.
“Sa jedne strane, Uredbom se želi postići to da se EU otvori prema drugim ekonomijama i osigura da svi poštuju ista pravila, a sa druge strane, namjera je zaštititi ključnu evropsku imovinu od ulaganja koja bi štetila pravno utemeljenim interesima Unije ili njezinih država članica”, istakao je Muidža.
Kao direktor Heidelberg Cement grupacije, Muidža smatra da se ova uredba neće odraziti na njihovo poslovanje.
“S obzirom na činjenicu da HeidelbergCement grupacija dolazi iz jedne od najuređenijih zemalja EU, te da već primjenjujemo standard poslovanja na nivou EU, vjerujemo da uvođenje novih pravila neće imati efekat u realizaciji naših novih investicionih projekata u okviru EU. Tim više što ova Uredba ne utiče na odredbe Ugovora o slobodi poslovnog nastana (UFEU), koja je jedna od četiri temeljne gospodarske slobode na tržištu Evropske unije. Odredbom čl. 49. UFEU zabranjuje se ograničavanje slobode poslovnog nastana državljanima jedne države članice na području druge države članice. Ta se zabrana odnosi i na ograničavanje osnivanja zastupništava, društava kćeri ili podružnica od strane državljana države članice koji su pravo poslovnog nastana ostvarili na području druge države članice”, istakao je Muidža.
Rigoroznije provjere za ulagače iz trećih zemalja
Ova Uredba će imati najveći uticaj na ulagače koji dolaze iz trećih zemalja u EU, koji će vjerovatno, u skladu sa nacionalnim mehanizmima, biti izloženi rigoroznijim provjerama.
“Ono što se može javiti kao najveća prepreka za ulagače jeste birokracija koja će, kao i svaka druga birokracija, biti podložna lobiranju, utjecajima i širenju svoje moći. To može otvoriti opasnost širenja kontrole na ulaganja iz svih trećih zemalja, a potencijalno i na međudržavna ulaganja unutar Unije”, kazao je Muidža.
Uredba predstavlja okvirni pravni akt kojim se određuje na koga će se primjenjivati, u kojim slučajevima i pod kojim uslovima. Samim tim omogućava zemljama članicama da uspostave mehanizme provjere stranog ulaganja koje dolazi iz trećih zemalja, u koje se ubraja i BiH.
Postupak provjere
Postupak provjere obuhvata ocjenjivanje, istragu, odobravanje, uvjetovanje, zabranu ili poništavanje direktnih stranih ulaganja. Provjeru mogu provoditi države članice EU i Komisija.
“Provjera će se vršiti samo iz razloga sigurnosti ili javnog poretka. Prilikom utvrđivanja može li direktno strano ulaganje utjecati na sigurnost ili javni poredak, države članice i Komisija mogu uzeti u obzir da li je strani ulagač pod kontrolom vlade treće zemlje, uključujući i putem znatnih finansijskih sredstava”, naglasio je predsjednik Vijeća stranih investitora u BiH.
Pri provjeri, razmotriti će se mogući učinci stranog ulaganja, između ostalog, na:
 kritičnu infrastrukturu, uključujući energetsku, prijevoznu, komunikacijsku, svemirsku i finansijsku infrastrukturu i infrastrukturu za pohranu podataka te osjetljive objekte;
 kritične tehnologije, uključujući umjetnu inteligenciju, robotiku, poluvodiče, tehnologiju s mogućom dvojnom namjenom, kibersigurnost te svemirsku ili nuklearnu tehnologiju;
 sigurnost opskrbe ključnim resursima; ili
 pristup osjetljivim informacijama ili mogućnost kontroliranja osjetljivih informacija.
Osim navedenog, Uredbom se uređuje i postupak provjere pred Komisijom te odnos između zemalja članica i Komisije u postupku provjere. Nametanje konkretnih obaveza i pravila stranom ulagaču iz treće zemlje ostavljeno je na volju zemljama članicama EU da kroz nacionalne mehanizme provjere i urede pojedino ulaganje.